Predstava “Alisa u zemlji čuda ide u Pariz” predstavlja nevjerovatno maštovitu priču koja na impresivan način stvara paralele s djelima Samuela Becketta i Eugene Ionescoa, posebno njihovim ezoteričnim nosorozima. Ovo putovanje u svijet mašte započinje u Irskoj, gdje mlada Alice sanja o tome da jednog dana posjeti Pariz.
Alice, koja provodi svoje dane maštajući o dalekim zemljama i avanturama, često sanja o Parizu, gradu svjetlosti. Njena mašta dobiva krila svake noći kada joj majka čita knjigu o ovom čarobnom gradu. Dok Alice tone u san, granice između stvarnosti i mašte postaju zamagljene, a Pariz iz knjige postaje sve stvarniji.
Jedne noći, dok sanja o Parizu, Alice se nađe u situaciji gdje likovi iz knjige upadaju u opasnost i traže njezinu pomoć. Oni dospijevaju do Alice, moleći je da im se pridruži i pomogne riješiti probleme s kojima se suočavaju. Ova čarobna avantura stavlja Alice u središte događanja, čineći je junakinjom koja mora spasiti dan.
Alice ubrzo shvata da nije samo posmatrač, već aktivni učesnik u priči koja se pred njom odvija. Ona mora koristiti svoju kreativnost i maštu da napiše kraj priče, koja je, na neki način, i njena vlastita priča. Ova avantura postaje metafora za moć djevojke, njenu sposobnost da se suoči s izazovima i koristi svoju maštu za rješavanje problema.
Predstava “Alisa u zemlji čuda ide u Pariz” naglašava važnost mašte i kreativnosti u suočavanju s teškoćama. Kroz lik Alice, gledatelji su podsjećeni na snagu koju nosimo u sebi, posebno kada smo djeca. Alice nas vodi na putovanje kroz koje shvatamo da možemo biti junaci vlastitih priča, koristeći maštu kao alat za prevazilaženje prepreka.
